Violeta Saković, dobra vila: uložite energiju u verovanje u sebe

1

‘Ja sam nastojala da pronađem svoj talenat, gradim sopstvene vrednosti i pronadjem svoju sreću’, kaže Violeta Saković

~ Milica Purić ~ 

Kada je pre nekoliko godina došla iz Ivanjice u Njuork Violeta Saković, učiteljica po profesiji, nije mogla da pretpostavi da će se za par godina njen život promeniti iz korena. Optimistična i otvorena po prirodi, Violeta je delila svoja iskustva novog života preko društvenih mreža, razgovarala sa ljudima, širila svoja uverenja o pozitivnom pristupu životu, snimala video snimke i postavljala ih na Youtube kanalu. Svakim danom sve više i više ljudi gledalo je njene videe, a ona je sticala sve više i vise prijatelja koji su želeli da pričaju sa njom, tražili njene savete i pažnju. Ona ih je bodrila, ohrabrivala, motivisala i učila kako da na život gledaju optimistično. Upravo zbog toga prijatelji su je nazvali ‘Dobra vila’.

Danas je ona motivacioni govornik koji ima veliku publiku i hiljade takozvanih sledbenika koji je verno prate na svim vodećim društvenim mrežama. Ljudi su inspirisani njenom životnom pirčom, činjenicom da je u Ameriku došla sama, sa samo 50 dolara u džepu, da je sa diplomom učiteljice radila kao bebi siterka (au pair) i da je takav početak nije obeshrabrio i slomio, već motivisao i osnažio. O svemu tome ona kaže:

17190410_1658859804130774_7857437607854755249_n

Pre pet godina usla je u kompaniju ‘Credit Susse’ gurajuci kolica jer je kao bebi siterka dovela dete kod oca koji je tu radio. Tada se zarekla sebi da ce jednog dana raditi u slicnoj kompaniji, a pre nekoliko dana placeno joj je da bas na istom mestu drzi motivacioni govor. ‘Sve je moguce za one koji se trude i veruju u sebe! ‘kaze Violeta Sakovic  

Violeta Saković: Rastući u malom mestu u Srbiji ja sam bila, verujem kao većina ljudi moje generacije, naučena da sledim tradicionalni put – školovanje, rad, brak i porodica, uz očekivanja da napredujem u nekoj od tih oblasti, a da u isto vreme budem što skromnija. Uzeću to slobodu da kažem da smo mi oblikovani univerzalnim zakonom okruženja, tradicije, društva, religije i stare škole roditeljstva koje treba da disciplinuje. U takvom okruženju nije bilo napora, niti vremena da se investra u sopstvene vrednosti, potencijale, talenat, jedinstvenu ličnost, potrebe i želje koje svi imamo. U takvom okruženju osećala sam se prazno, slepo i bespomoćno da gradim ili tražim sopstvenu sreću. Bila sam zatočena u svom unutrašnjem nezadovoljstvu, pod pritiskom da prihvatim brojne norme očekivanog ponašanja iako me niko nikada nije pitao da li ih volim i da li mi trebaju. Ja sam nastojala da pronađem svoj talenat, gradim sopstvene vrednosti i pronadjem svoju sreću i uvek sam osećala da mogu da promenim tu čvrstu bazu teškog života koji je trebalo da živim. Ja ću uvek poštovati svoju tradiciju jer je to veliki deo mene, ali mojoj duši su potrebni izazovi, zadovoljstvo, nešto novo, sveže i drugačije.

Urban Culture Tribe: U Americi si, kao i mnogi imigranati, radila kao bebi siterka iako imas diplomu učiteljice. Je li ti to smetalo?

FB_IMG_1488334078938

‘Mojoj duši potrebni su izazovi, zadovoljstvo, nešto novo, sveže i drugačije!’ kaze Violeta 

Violeta Saković: Pošto sam završila fakultet, fokusirala sam se na sledeći zahtev u unapred određenom životu: aktivno sam tražila posao, ali ga nisam pronalazila. Umesto da sedim i sažaljevam samu sebe, prihvatila sam se druge najbolje opcije: mogućnosti da radim, studiram i istražim potpuno novi svet u Americi kao bebi siterka (au pair). Tada se sve sklopilo, a ja sam shvatila da ja samo glumim u mom životu! Odlučila sam da pratim svoje srce i svoje snove i da sve radim prateći svoj ritam. Došla sam u Ameriku i novo poglavlje mog života je počelo. Nisam se stidela da radim kao bebi siterka iako imam diplomu učiteljice. Ne smeta mi da po ceo dan menjam pelene iako nisam majka. Nisam bila uplašena ni kada sam imala samo 50 dolara u mom džepu, zato što verujem da moja snaga nije u količini novca koji sam imala, nego u svemu drugom što sam imala da ponudim: mojim veštinama, znanju, radu i želji da učim i dam najbolje od sebe. Ja znam da moj život zavisi jedino od mene i zato sam investirala svu moju energiju u kompletno verovanje u samu sebe.

Urban Culture Tribe: Snimila si video o tome da si u novu zemlju došla sa samo  50 dolara u džepu. Interesantno je, medjutim, da te to nije ni uplašilo, ni obeshrabrilo. Kako je to moguće?  

FB_IMG_1488333972268

‘Moja snaga nije u količini novca koji sam imala, nego u mojim veštinama, znanju, radu i želji da učim i dam najbolje od sebe!’

Violeta Saković: Morala sam da dodjem u Ameriku da bih shvatila koje potencijale imam. Doći u ovu zemlju samo sa 50 dolara u džepu je samo pokazatelj da to što nemate novca ne treba da vas zaustavi od pokušaja. Mene sigurno nije zaustavilo. Umesto da krivim druge zato što nisam imala ono što sam mislila da treba da imam, preuzela sam akciju i odgovornost za svoj život. Za mene je dolazak u Ameriku i posao bebi siterke bio samo ulaz i korak ka samo-aktualizaciji. Budući da sam ovde bila sama, nisam imala nikoga da se oslonim, računam na bilo kakvu vrstu pomoći ili da krivim za propuštene mogućnosti. Ovde sam naučila da mogu da izgradim život kakav sam oduvek želela samo ako se oslanjam na moju intuiciju i jaku veru u sebe. Zahvaljujući tome, ja sam spoznala koliko sam vredna i moćna. Duboko sam uverena da svaka osoba koja se bori sa životnim neizvesnostima može da dosegne isto sto i ja i zato se nadam da će moji motivacioni govori pomoći drugima da uvide svoju snagu. Takodje verujem da ljudi treba da čuju moju životnu priču, nauče kako da ne odustaju, kako da ne izgube veru i pristanu na manje nego što priželjkuju. Broj ljudi koji me sledi na društvenim mrežama pokazuje da je moja odluka da podelim svoju životnu priču bila ispravna.

Urban Culture Tribe: Kakvi su vam bili utisci o Americi i Njujorku?  Da li ste bili uplašeni ili ushićeni? Da li ste bili srećni sa smeštajem, poslom, novim životom? Jeste li imali problema da se naviknete na novi život?

5

‘Dobra vila je simbol moje nesebične ličnosti koja je uvek nadje vreme i način da pomaže drugima,’ kaže Violeta Saković

Violeta Saković: Moj prvi utisak je bio da je ovde sve veliko – kola, zgrade, putevi, rerne, frižideri… Ništa od toga me nije uplašilo, već samo ushićivalo i izazivalo.  Amerika i Njujork su mi bili nepoznati. Mislila sam da znam sve gledajući filmove, ali kao što znamo filmovi su uglavnom fikcija i estetika. Iskreno, nisam imala nikakva veća očekivanja od ovog grada ili države, ali jesam od sebe. Univerzum je radio u momentu kada sam odlučila da promenim moj život, a to je lako mogla da bude i neka druga destinacija u svetu. Bilo je tako mnogo stvari koje je trebalo da naučim, steknem, dokažem sebi da mogu. Zaista nije bilo razloga da budem uplašena. Uplašena od čega? Razočaranja? Izgubljenih očekivanja? Nisam bila uplašena, nego samo malo zbunjena u početku zato što su moje misli još bile u Srbiji, dok sam ja bila u Americi. To je nestalo čim sam naučila da živim u sadašnjem momentu. Budući da sam felksibilna i da se brzo adaptiram ja sam brzo našla posao u struci za koju se nisam školovala. Ako uzmete stvari u životu kao privremene vi možete da u njima mnogo vise uživate. Ja sam naučila kako da budem majka jednoj osobi koja nije bila nimalo kao ja, potpuni stranac. Bila sam zaprepasćena količinom zaštite, ljubavi i strpljenja koje sam otkrila u sebi, radeći sa ovom devojčicom svaki dan. Bio je to interesantnto dostignuće u mom životu. Američki način poduzanja dece me zaprepastio, a ja sam naučila da je stalna podrška najbolji poklon koji možemo da damo detetu. To je najvrednija lekcija koju sam ikada naučila.

11

Osmesi govore sve: posle nekoliko godina, Violeta konacno sa mamom usred NJujorka, na Tajms skveru 

Urban Culture Tribe: Ističete da verujete u Zakon privlačenja. Šta vas je navelo da poverujete u taj zakon i kako ste ga otkrili?

Violeta Saković: Čim sam naučila o Nikoli Tesli i njegovom razumevanju Univerzuma, energije i frekvencije na časovima fizike zainteresovala sam se za učenje o svim vrstama privlačenja. Godinama kasnije počela sam da primenjujem njegovo učenje na opservacije o ljudima. Pitala sam se u čemu je razlika izmedju ljudi koji su zadovoljni životom i onih koji su nezadovoljni i zaključila sam da su njihovi načini razmišljanja i vizije života potpuno drugačije. Ako se konstantno žalite i osećate bedno, život će vam dati još vise razloga da se žalite. Ako se osećate zadovoljno život će vam dati još vise razloga za zahvalnost. Naša privlačnost je u našem sjaju. Ja sam prepoznala da moje nesvesno koristi Zakon privlačenja kao ideju za akciju. Jedan od primera je pronalaženje posla bebi siterke u Njujorku, pošto nisam mogla da nadjem posao u Srbiji. Razumela sam da sam negde duboko oduvek želala da dodjem u Ameriku i tu živim. Sve više shvatam da me je ova destinacija zvala, jer sam ovde postigla tako mnogo – ovde sam pronašla svoju inspiraciju, energiju i samo-aktuelizaciju. Ja nisam izabrala ovo mesto, ono je mene privuklo. Hocu da kažem da Zakon privlačenja nije meditacija, ponavljanje mantre kako bi nam se ispunile neke želje. To je, pre svega, svesnost misli, želja, akcija i osećanja. To kreira sva privlačenja, čak i nesvesna. Zakon nije nešto u šta ćete da verujete ili ne verujete. To je energija, kao gravitacija – jednostavno je tu i radi sve vreme.

Urban Culture Tribe: Postavili ste veliki broj video snimaka na YouTube kanal i u njima sebe zovete ‘Dobra vila’. Otkud to ime i o čemu govorite u tim videima?

15181393_1537910689559020_8045469227337053022_n

Violeta u jednom od brojnih video snimaka koje postavlja na You Tube kanal pod nazivom ‘Dobra vila’

Violeta Saković: Ime mog Youtube kanala je ‘Dobra vila’. Tu ideju sam dobila posto je mnogo ljudi, koji su sa mnom delili svoje misli, probleme, nesigurnosti, reklo da sam za njih kao dobra vila koja ih sluša i pomaže. Dobra vila je simbol moje nesebične ličnosti koja je uvek nadje vreme i način da pomaže drugima. Kroz moje videe pokušavam da motivišem ljude da se, svojim mislima, oslobode  pritiska i okova koje im, nameću drugi ljudi svojim očekivanjima, kritikama i osudjivanjem. Takodje, pokušavam da ohrabrim ljude da, duboko u sebi, traže svoje prave želje i sreću i koriste svoj um i osecanja kako bi ih dosegnuli, da vide optimizam i lepotu življenja i postojanja, da se zaljube u sebe i najviše od svega da veruju u sebe i samo u sebe. Ja delim inspirativne primere ljudskih života koji pokazuju i dokazuju da je sve moguće, da smo mi povezani jedni sa drugima, da svi imamo slične nesigurnosti, ali da se suočavamo sa njima na različite načine. Ja pokušavam da zadržim moje slušaoce na ‘sunčanoj’ strani svake situacije i naučim ih da nadju inspiraciju u svakom iskustvu. Treba se fokusirati na kreiranje osećanja jer privlačimo ono kako se osećamo.

Urban Culture Tribe: Ko su tvoji slušaoci na YouTube kanalu? Koliko su stari? Ima li više muškaraca ili žena? Jesu li iz Srbije, Evrope ili Amerike?

4a

‘Nedostatak vere u sebe je iznenadjujući. To je jednostavno strah da izadjemo iz svih problema,’ kaze Violeta.

Violeta Saković: Populacija koja me prati je raznolika. Za skoro svaku temu o kojoj pričam dobijam odgovore i od žena i od muškaraca. Svi smo prošli kroz teške periode u našem životu i verujem da svako može da nadje inspiraciju u mojim videima, debatama, učenju… Zato ne bih moje slušaoce delila prema polu. Moji videi su na srpskom jeziku i većina ljudi koja me prati su oni koji razumeju taj jezik. Takodje, fokusirana sam na probleme I teme koje su znam još iz Srbije. Medjutim, pošto godinama živim u Americi počela sam da razumevam američki način razmišljanja. Zato će moji sledeći projekti biti dostupni i na engleskom.

Urban Culture Tribe: Ljudi dele sa tobom svoje probleme, nade, želje… Možeš li da nam kažes koji su generalno njihovi najveći strahovi. Kako ih smiruješ i hrabriš?

Violeta Saković: Mislim da većina nas nije svesna sopstvenih nesigurnosti. Kao što sam rekla na početku o mom odrastanju u Srbiji, nedostatak samopouzdanja ljudi sa kojima svakodnevno komuniciram počinje od strahova. Od najranijih dana mi koristimo strah i ucene da uplašimo decu i to se nastavlja kroz školovanje. Ako nisi dobar djak ljutiti roditelji često će vikati na dete, ponekad koristeći fizičko kažnjavanje. Takodje nastavnici mogu da te postide pred drugom decom, a svako ko je stariji od tebe ima parvo da te maltretira, kritikuje tvoj izgled i otvoreno te ismeva. U nama se lako razvija osećaj stida, bezvrednosti i nemoći. Ako roditelji koriste iste metode, nema nikoga ko bi pružio utehu, razumevanje ili nas zaštitio.  To nije naša krivica i zato nepravda boli još vise. Mislimo da nismo dovoljno dobri i našim mislima kreiramo jos vise nesigurnosti.

5a

‘Negativna mišljenja nemaju ama baš nikakav uticaj na moj život i ne mogu da zaustave moje pozitivne namere!’ kaze Violeta Sakovic

Ne postoji mogućnost da se kreira samopoštovanje i zbog toga svaki problem vidimo ka nerešiv sa ogromnim strahom od posledica (čak iako su posledice samo pozitivne). Nedostatak vere u sebe je iznenadjujući. To je jednostavno strah da izadjemo iz svih problema. U nekim situacijama ne radi se ni o strahu koji stopira ljude da preuzmu akcije za svoje dobro ili dobro svoje dece, već verovanje da nisu sposobni da preuzmu male korake kako bi, recimo, poboljšali svoje zdravlje (mentalno i fizičko). Kao da je biti zadovoljan i raditi na unapredjivanju svog zdravlja najveći mogući greh i kriminal. Letargija je još jedan problem koji uočavam kod onih koji me kontaktiraju. Čak i sa mojom pomoći, motivacijama, orudjem da promene svoje mentalno biće i negativno osecanje, mnogi i dalje očekuju da neko drugi sve uradi za njih.

Ja se trudim da dam ljudima podršku, razumevanje, pouzdanje i veru da mogu da mi kažu sve bez straha da ću ih ikada osuditi (posebno zato što mnogi od njih nemaju podršku I pomoć od najbližih u porodici). Ja im pomažem da shvate svoju snagu, moć, vrednost, ljubav i sreću koju zaslužuju, prvo da vole i uživaju u životu. Ja im pomažem da se zaljube u sebe i prihvate sebe onakvi kakvi jesu. Svaka osoba koju sam upoznala preko mog kanala je neverovatna, hrabra i posebna. Zaista se nadam da će i oni to shvatiti!

Na konferenciji psvecenoj Nikoli tesli u njujorku, januar 2017

‘Negativne reakcije kod publike znače da ljudi nisu potpuno ravnodušni u životu!’ Violeta Sakovic na konferenciji posvećenoj Nikoli Tesli u Njujorku, januar 2017

Urban Culture Tribe: Ipak, ne misle svi da je vaša filozofija dora. Na Facebooku ima ljudi koji nisu bas prijateljski nastrojni prema vašim motivacionim porukama. Kako im odgovarate?

Violeta Saković: Moja strana je javna i ja sam se pripremila na negativne komentare. Lekcija koju sam naučila i koju želim da učim druge ljude jeste da negativna mišljenja nemaju ama baš nikakav uticaj na moj život i ne mogu da zaustave moje pozitivne namere. Ipak, imam razumevanje prema ljudima koji me kritikuju zato što sam svesna da nije mnogo ljudi spremno da preuzme odgovornost za svoja dela. To mi pomaže da shvatim mnogo o njima dok za to vreme učim mnogo o sebi. Zadovoljna sam i za te negativne reakcije kod publike jer je to dokaz da nisu potpuno ravnodušni u životu. Zato cenim podjednako  negativne komentare, kao i pozitivne. Poštujem konstruktivne debate i jedva ih čekam. Mislim da svi možemo da naučimo mnogo jedni od drugih.

Urban Culture Tribe: Čula sam da pišes knjigu. O čemu će biti?

Violeta Saković: Ostaviću to čitaocima da otkriju. Biće u njoj nekih orudja za pomoć da utičemo na svoj život.

6a

8 thoughts on “Violeta Saković, dobra vila: uložite energiju u verovanje u sebe

  1. Anonymus

    Pozitivan stav, optimizam, treba raditi na tome, treba pobediti sebe, svoju malodusnost i negstivnost. Odlican clanak!!!

    Reply
  2. Stanislava

    “Bila sam zatočena u svom unutrašnjem nezadovoljstvu, pod pritiskom da prihvatim brojne norme očekivanog ponašanja iako me niko nikada nije pitao da li ih volim i da li mi trebaju.” Tacno u centar kao sto kaze divna Violeta. prosto moras da sledis ono sto ti okolina namece!

    Reply
  3. Anonymus

    letargija i strah su dva najveca problema kod ljudi. Strah radja letargiju i onda stojis u mestu… Hvala Violeta, dobra vilo na inspiraciji!

    Reply
  4. Rada T.

    Bas mi je ovaj tekst danas bio potreban. Bila sam sva nikakva, utucena, nervozna, depresivna i kao da sam trazila netso da me oraspolozi. I tako naletim na ovu pricu i ramzisljam, pa ako je ona dosla u Ameriku sa 50dolara u dzepu sta meni onda fali da budem srecan. Bravo Violeta!

    Reply
  5. Anonymous

    Zvuci strasno ovo sto je rkela jer je istina:
    Od najranijih dana mi koristimo strah i ucene da uplašimo decu i to se nastavlja kroz školovanje. Ako nisi dobar djak ljutiti roditelji često će vikati na dete, ponekad koristeći fizičko kažnjavanje. Takodje nastavnici mogu da te postide pred drugom decom, a svako ko je stariji od tebe ima parvo da te maltretira, kritikuje tvoj izgled i otvoreno te ismeva. U nama se lako razvija osećaj stida, bezvrednosti i nemoći. Ako roditelji koriste iste metode, nema nikoga ko bi pružio utehu, razumevanje ili nas zaštitio. To nije naša krivica i zato nepravda boli još vise. Mislimo da nismo dovoljno dobri i našim mislima kreiramo jos vise nesigurnosti.

    Reply

Leave a Reply to Zoran R. Cancel reply

Or

Your email address will not be published.